[ official website ]
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
"Zaovdeilizaponeti" (zbirka pesama + CD) Godina izdanja: 2001. Autorsko izdanje >> Sadržaj zbirke pesama >> Recenzija (Reporter) NIKOLA VRANJKOVIĆ, rođen 1970. godine u Beogradu, gdje je ....... ....... ...... i .... ...... Poslednjih deset godina vodi beogradsku rock grupu Block Out. Radi kao ...... ........ i ......... u ....... "........." u ......... Član je ........ .......... "........... iz .... u čijim je .......... ....... desetak ...... i ...... Ovo mu je prva knjiga ......... |
Nikola Vranjković ZAOVDEILIZAPONETI samostalno izdanje, Beograd 2001. Uloga poezije sagledana u stvaralačkom, ali i čitalačkom kontekstu, veoma je široka i različita. Njeno svođenje na puki stvaralački napor, usmjeren ka zabavljanju i oduševljavanju čitalaštva, oskudno je i svakako nedostatno. Isto tako, ostajanje u ravni estetskoga dojma, koji predstavlja osnovnu kategoriju čitalačke recepcije, čini poeziju pukim zanatom, gdje se ritam i metrika ispostavljaju kao dva osnovna oruđa, kojima ovaj esnaf podmiruje duh i potrebu čitalaca. U vremenu i svijetu koji živimo, i u kojem, sve manje, nalazimo smisleni poredak, poezija i literatura dolaze upravo u takav položaj. Merkantilni duh epohe govori i živi jezikom pijace. Kreativnost pjesnika i pisaca uopšte, hrani se tiražnošću njegovog rukopisa. Reklama i prodavnica vide literaturu kao i svaku drugu robu. U takvom poretku sve je manje mjesta, ako ga uopšte ima, za drugačiji doživljaj poezije. Kada je u pitanju rock poezija, kao poseban stavaralački diskurs, tradicionalna književna teorija u nas obično je ostajala u domenu pukog evidentiranja ove pojave ili razvrastavanja u podžanrove ili, što je još češći slučaj, u sub kulturnu pojavu. Prema izgrađenim vrijednosnim sudovima tog vremena, rock poezija nije mogla pripadati tzv. pravoj ili ozbiljnoj literaturi. Tek od vremena kada je beat poezija počela imati sve veći i jači upliv pogotovo među mlađom i obrazovanom publikom, 60-ih godina u SAD, na poeziju muzičkih stvaralaca počinje se gledati drugačijom optikom. Sa mnogo više uvažavanja govori se o pojavi drugačijeg poetskog izraza koji odstupa od etabliranih normi i usvojenih standarda. Onda, kao i svaka druga pojava, i rok poezija polako ulaziti u modu. Postaje dio "uvažene" literarne produkcije, koja se štampa i prodaje u milionskim tiražima. Isto tako, počinju izlaziti i prave antologije rok poezije. I tako se polako, ali sigurno prelazi u drugu krajnost, a to je da se sve i svašta proglašava rok poezijom. Tako se najobičini stihoklepački pokušaji, tekstovi iz muzičkih albuma, utrpavaju u rok poeziju, pa se od njih prave i antologije, zbirke, izbori.... Tako je i danas, i kod nas i u svijetu, a kao da se toj osebujnoj hiperprodukciji ne nazire kraj. Nikola Vranjković, alfa i omega beogradske grupe Block out, iako označen od kritike kao jedini autentični rock pjesnik na prostorima Srbije i Crne Gore, svojim poetskim prvijencem, kao da ne želi da bude dio usvojenog sistema i klišea rock aranžmana. Stotinak pjesama iz zbirke "zaovdeilizaponeti", gotovo u svakom smislu prevazilazi granice usvojenih standarda u rock poeziji. Vranjkovićeve pjesme , moderna i po poetskom utemeljenju i po jezičkom standardu, nastajala je u periodu od nekih desetak godina. To je vrijeme , kada je srbijansko društvo, možda nadrastičnije osjetilo opšti balkanski bespporedak. Zato stihovi iz ove zbirke, gotovo bez izuzetka, nose prizvuk tjeskobe, mraka, haotičnosti, pa u krajnjem i nihilizma.Otuda i ironijska intonacija, koja često preko verbalnog ekvilibrizma prelazi u sarkazam. "Pobegli ili poginuli / mnogi pravi i pogrešni/ ili je nestalo mnogo pravih/ili je nestalo malo pogrešnih." Vranković je pjesnik, koji razmišlja i pjeva u kategorijama. Sirova i banalna leksika upotrijebljena je u pjesmama gdje je pokušao da ogoli stvarnost, da bez kozmetičkih intervenecija prikaže njeno lice, te da o društvu čiji je dio, ali kome ne pripada, progovori pravim jezilkom. Njegova poezija je protest, al i i drama nepristajanja. Uvjeren da je "levo seljačka stoka", a "desno gradske seljačine", Vranković sebe vidi "između dva zla", kako "~čka adresu svog pakla". Upravo zbog toga odlučuje da se samo definiše u tom poretku. Naravno, svjesno je sebi odredio ulogu rušitelja svih mitologiziranih vrijednosti, na kojima je to društvo počiva, ma koliko one bile pogrešne.. Sivilo beogradskih ulica, ali i sivilo polusvijeta u koji se pretvorio nekad kosmopolitski grad, boji i njegove misli i njegove emocije. Zagledan u vlasitu utrobu pjesnik se obračunava i sa pjesničkim tradicionalizmom kroz nepoštovanje ustaljenih normi jezičkog standarda. Međutim, njegovo namjerno kršenje zakonitosti jezika, transparentno je i naglašeno još u samom naslovu ove knjige. Vranjkoviću ne treba zaklon za vlastitu nepismenost, kao većini rock pjesnika, koji svoje nepoznavanje gramatike proglašavaju autentičnim iskazom. Ne, ovdje je riječ o naslovu- zaovdeilizaponeti- koji i leksički i semantički naglašava društveni standard koji se pretvorio u duh kafane, buvljaka ili pijace. Štaviše, u gotovo svim pjesmama, on je u potpunosti ispoštovao jezičku normu čime se želio izdvojiti iz, takođe, sivila pukih balkanskih epigona američke beat i rock poezije. Ova pjesnička zbirka nosi neponovljivi osjećaj depresije i pesimizma, ali i neke sizifovske opredijeljenosti da se ostane dosljedan i uporan u stalnom sukobu sa stihijom nekulture, malograđanštine, snobizma, truleži koja neumitno rastače sve vrijednosti. Ako su, zapravo, one ikada i postojale. "Nedelja/ne jedem, ne pijem/ smrdim, trulim, raspadam se/ dišem/dakle-živ sam". Zbog toga se Vranković okreće svom unutrašnjem svijetu mislima i emocijama, praveći filter kroz koji dopire samo ono što odgovara njegovom poretku. U svojoj neobičnoj, razlomljenoj formi, stihovi koji su kao komadići mozaika ili kamenčići njegove kule zidanice nose izuzetnu ritmičnost, obojenu emocijom i snoviđenjem. Čak i tamo gdje je pjesma ostala nedovršena, neobrađena više govori svojom sirovom snagom . Vranković je i pjesnik ambijenta, kolorita ljubavi, njegov unutarnji grad je uskovitlan strašću i osjećanjem. Iako su mnoge od ovih pjesama, zapravo tekstovi za muziku, svojom ritmikom i formom kao da ne pripadaju tom žanru. Vranković je uspio da svojoj poeziji udahne sasvim drugačiju boju i intonaciju. Veoma neobičnu, egzotičnu i sigurno jedinstvenu u poeziji ovih prostora. "Zaovdeilizaponeti" je zbirka pjesama koje sigurno zaslužuju mnogo više od toga da budu prateći dio manje ili više kvalitetnih i uspješnih muzičkih aranžmana. Bars Z. Milović |