[ official website ]
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Godina izdanja: 2004. Izdavač: MultimediaRecords (Universal) |
AKO IMAŠ S KIM I GDE - RECENZIJA (Multimedia Records, Beograd, 2004.) Tri su stvari direktno kauzalno povezane sa nastajanjem novog albuma beogradskog sastava "Block Out". Prva je, svakako, činjenica da ovaj nosač zvuka dolazi nakon pet godina pauze u odnosu na prethodni, vjerovatno najbolji rock album od raspada velike Jugoslavije - "San koji srećan sanjaš sam", a svi znamo da poslije vrhunca nastupa tzv. "floating momenat", te da su sve naredne aktivnosti nakon njega u suštini opet penjanje uzbrdo, ispočetka, ali drugom stazom. Drugi rapper-uporednik je uspjeh solo albuma Nikole Vranjkovića, kompozitora, tekstopisca i gitariste benda, akustičarski intoniranog CD-a, publikovanog u nezavisnoj produkciji skupa sa knjigom prvijencem - dakle, u sasvim drugačijem filmu. Treća se stavka tiče kultnog statusa koji je grupa stekla u posljednjoj deceniji XX vijeka, te lagodne činjenice da će armija sljedbenika "Block Outa" prihvatiti kao svoje sve što ovaj kvintet izbaci na tržište. Izvan trougla kojeg omeđuju ove tri kote, nalazi se CD "Ako imaš s kim i gde". Ne daleko, ali ipak izvan trougla. Neke vrijednosti ni najvatreniji pobornici "Block Outa" ne mogu osporiti, a to su gotovo do fanatizma iscibrena (komplikovana) zvučna slika, vrhunsko vladanje instrumentima i sasvim specifična Vranjkovićeva poetika, po mnogima najkvalitetnija što se novije srpske urbane književnosti tiče. "Block Out" je uspio i na novom ostvarenju da upotrijebi pomenuto oružje, no, u isto vrijeme načinjen je muzički iskorak, i u odnosu na "San..." i u odnosu na Vranjkovićev solo album. A u suštini, samo je tehnologija promijenjena. Kristalni zvuk agresivnih, ali pitkih gitara, kojeg je na ranijim ostvarenjima formirao producent Aca Radosavljević, zamijenjen je agresivnom kakofonijom američkog underground (post)grendž zvuka, sa svjesnim bacanjem Mitinog vokala katkad u drugi plan, ili provlačenjem istog kroz filter. Producentskog posla se na CD-u prihvatio sam Vranjković i odradio ga efektno i upečatljivo, ponegdje možda i preforsirano (odnosno preproducirano, naročito u hard'n'heavy numerama), tako da je za vrhunski ugođaj preslušavanja potreban dobar muzički uredaj. Naravno da je sačuvan trademark "Block Outa" - teške, mračne, epopejne kompozicije, koje slušaocu ne dopuštaju ugođaj lagodnosti, već lagano uljuljkivanje u opšte crnilo i hipnoticku letargiju iz koje ponekad iskoči opominjuca vrišteca gitara. Na albumu su čak tri pjesme trajanja preko osam minuta, a njih šest preko pet minuta - dakle, radijski teško upotrebljive, osim u specijalizovanim emisijama. Uostalom, nijedan od "BO" albuma nije koncipiran za radio ediciju. Za prvi single izabrana je najmelodičnija numera, "Tata Brada", no, za očekivati je da će bar pet od ukupno 12 numera biti propraćeno video spotom, što zbog kvaliteta, što zbog izuzetne filmičnosti Vranjkovićevih stihova. Zanimljivo je da se najboljim na albumu čine upravo numere koje su najbliže starom "Block Out-u" - kompleksni "Andrej", prije svih, numera posvećena stvaralaštvu Tarkovskog, u kojoj se refren ispjevava petoglasjem, a repeticija podcrtava mantru "Nisam ja gluvonem". Po uzoru na vizantijsko-pravoslavnu vokalizaciju, kreirana je "Iz tri vode", dok sliku postapokaliptične Srbije upotpunjava melanholicni "Majdan", najpotresnije od dosadasnjih Vranjkovićevih ostvarenja. Ogoljena emocija, slike iz djetinjstva i svođenje poraznih računa koje završava porukom: "Verujem u muk istine, Dunav će postati more, podaviće sve". Ista atmosfera provijava i u ostalim numerama sporijeg tempa - "Težak slučaj pakla", "Bunar želja ne postoji" i "Ako imaš s kim i gde", a odjavna, ultimativna, "Tehno... logija" zatvara krug "kao da nikada i nikoga nije bilo osim nas, ni duhova, ni bogova, ni dečijih osmeha". Književno gledano, Vranjković je ostao dosljedan sebi, "pjesnik koji razmišlja i pjeva u kategorijama, sirove i banalne leksike upotrijebljene da se ogoli stvarnost, da se bez kozmetičkih intervencija prikaže njeno lice, te da o društvu čiji je dio, ali kome ne pripada, progovori pravim jezikom", kako je jednom istakao prof. Suljo Mustafić. Ovim su izdanjem momci iz "Block Out-a" odgovorili "na zadatu temu" - zadržali su osobeni izraz, koji ih je i doveo na sadašnje pozicije, ali u isto vrijeme pobjegli iz začarane šume samozadovoljnosti koja je prijetila da ih uguši. Fanove "Block Out-a" novi će nosač zvuka jos više uvjeriti u činjenicu da su najbolji srbijanski bend, a ako bismo gledali po kvalitetu žive svirke, svakako i jesu. Čini mi se samo da je ovaj album, sa ovakvom zvučnom slikom i ovakvom postavkom, možda došao prerano na balkanske prostore, te da će o njemu više biti riječi u narednim godinama. Željko Milović, Bar, SCG z.milovic@cg.yu |